Hipokrat

Naucna medicina, koja se pocela razvijati u V vijeku prije Hrista, je sa pojavom Hipokrata dozivjela svoj najveci sjaj i procvat koji je zasjenio sve sto je u medicini prije toga napravljeno jednako kao i dostignuca medicinske struke i nauke dugog niza vjekova poslije toga.

Hipokrat s Kosa (o. 460. pr. Kr.– 380. pr. Kr.) se smatra ocem naucne i zapadne medicine kao i najistaknutijom medicinskom ličnoscu  svih vremena. Rodjen je od oca Heraklida na grckom ostrvu Kosu. Od oca  je ucio medicinu . Filiozofiju je ucio od Demokrita iz Abdere i pripadao je školi asklepijada . Negov rad se temeljio na empiriji i filozofiji.

Hipokratova velicina i znacaj za savremenu medicinu nije samo u obilju djela i spisa koja je ostavio za sobom (Corpus hippocraticum ili „Hipokratovi rukopisi“) vec u tome sto je odvojio nauku od praznovjerja i magije, a kao temelj medicine postavio posmatranje prirode i bolesnog covjeka i u tome sto je stvorio eticke principa na kojima pociva rad ljekara.

Tokom svog zivota i rada je skupio i kritički proradio iskustva egipatske i grčke medicine. Za Hipokrata je bolest prirodna pojava koja moze imati samo prirodne uzroke . Ti uzroci mogu biti klimatski , haldnoca, nezdrava voda , nacin ishrane i slicno. Hipokrat je smatrao da u razvoju svake bolesti postoje kritični dani. Dobro je opisao kliničke simptome pojedinih bolesti (npr. epilepsije i eklampsije, malarije, epidemijskog parotitisa) i neke kliničke sindrome (lice umirućeg, facies hippocratica).

U  Hipokratovoj školi detaljno su opisani mozak s dvije polovine, moždane ovojnice, ukršteni moždani sindromi, upala i tumor mozga itd. U tretmanu duševnih bolesti (u to vrijeme koristili su se različiti biljni ljekovi : opijum , kanabis\, rauvolfija i druge, empirijski nađene materije) preporučivao je odmor, dijetu, gimnastiku, a kao najprikladniji lijek - rad. Hipokrat je iznio pretpostavku da su duševni poremećaji rezultat oboljelog mozga, i da je „sumanut čovjek“ zapravo bolestan čovjek.

Insistirao je na tome da liječnik mora poznavati uslove u kojima bolesnik živi. Osnovna mu je misao bila da u liječenju treba poduprijeti prirodne  snage ljudskog organizma to jest stimulisati imunitet . Pacijente je lijecio tada dostupnim cajevima i prirodnim pripravcima, frakture i iscasenja imobilisao, pustao krv, davao klizme, odredjivao posebne kupke za poseben bolesti, preporucivao odmor a kdod bolesti koje su se prenosile na druge ljude spaljivao je odjecu i stvari pacijenta znajuci da su one zarazne, postavio principe dezinfekcije i  izolacije bolesnog . Važan je Hipokratov doprinos hirurgiji (repozicija iščašenih udova, operacija empijema).

Hipokrat nije lijecio bolest nego bolesnika , to znaci da je za svakog bolesnika posebno odredjivao nacin lijecenja uzimajuci u obzir sve pojedinosti i karakteristike pojedinog pacijenta kao licnosti , fizicke osobine, mjesto rodjenja i drugo.

Iz prakse i iskustva a zasnovano na filozofskom ucenju je postavio principe koji se do danas nisu promjenilli  kao sto je princip Primum non nocere („najprije ne naškoditi“).

Svoje ucenje Hipokrat zasniva na cetiri elementa : voda , vatra, zemlja i vazduh ( skola Empedokla ) i i sve na zemlji je nastalo iz ta cetiri elementa pa i covjekov organizam. Iz ta cetiri elementa su se razvila cetiri kvaliteta : toplo , hladno mokro i suvo. Elemente , to jest njihove kvalitete spaja takozvana „ pneuma „se alazu u sredistu organizma , srcu , odakle prolazi kroz krvner sudova do svih djelova organizma . Prirodu bolesti određuju četiri tjelesna soka od kojih je sastavljen ljudski organizam: sluz, žuta žuč, crna žuč i krv . Ako su sokovi dobro promijesani covjek je zdrav, a bolest je poremećaj u mješavini tih sokova (diskrazija). Takvo mišljenje izvršilo je glavni utjecaj na Galena te kasnije i na srednjovjekovnu medicinu.

Na kraju treba istaci da je on prvi odredio i kodificirao eticke principe kojima se mora rukovoditi ljekar u vrsenju svog zvanja i dao ne samo moralne zakone kojima je podvrgnut ljekar u svom radu , nego je detaljno opisao i nacin ponasanja s bolesnikom ukljucujuci i i nacin razgovora i nacin odjevanja. Najljepsi eticki principi su  formulisani u Hipokratovoj zakletvi koja se nalazi na pocetku i na kraju price o Hipokratu a kojom su se zaklinjali i kojom se danas zaklinju svi oni koji se bave ljekarskim pozivom

H i p o k r a t o v a   z a k l e t v a

„Kunem se Apolonom lekarom, Eskulapom, Higijejom i Panakejom, svim bogovima i boginjama, zovuci ih za svijedoke, da cu po svojim silama i savijesti držati ovu zakletvu i ove obaveze. Svoga cu ucitelja ovoga umijeca poštovati kao svoje roditelje, davat cu mu što mu u životu bude potrebno, njegovu djecu cu smatrati svojom bracom, a budu li htijeli uciti ovu umetijnost ucicu ih bez ugovora i bez plate. Pusticu da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moje djece i djece mojega ucitelja. Ucicu i djake koji se budu ugovorom obavezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredicu po svojim silama i znanju u korist bolesnika i štitit cu ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome necu, makar me za to i molio, dati smrtononi otrov, niti cu mu za to dati savijet.

Isto tako necu dati ženi sredstva za pometnuca ploda. cisto cu i pobožno živjeti i izvršavati svoju umijetnost. Necu operisati mokracne kamence, nego cu to prepustiti onima, koji se time bave. U koju god kucu stupim, radicu u korist bolesnika kloneci se hotimicnog oštecenja, a osobito zavo|enje žena i muškaraca, robova i slobodnih. što pri svom poslu budem saznao ili video, pa i inace, u saobracaju sa ljudima, koliko se ne bude smijelo javno znati, precutacu i zadržacu tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i uspešna umijetnost, neka steknem slavu i ugled kod ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.“

Djela

• aforizmi
• instrumenti za učašenje
• epidemijama
• vazduhu, vodi i tlu
• antičkoj medicini
• fistulama
• frakturama
• hemoroidima
• povredama glave
• o prehrani tokom akutnih bolesti
• o zglobovima
• o svetoj bolesti
• o hirurgiji
• o čirevima
• knjiga prognoza
• zakon
• zakletva